Sindikat uprave RS protiv zakona o stranim agentima: Ako tražite bolje uslove rada odmah ste strani plaćenici

Sindikat uprave RS protiv zakona o stranim agentima:  Ako tražite bolje uslove rada odmah ste strani plaćenici

Poslanici Narodne skupštine Republike Srpske glasaće naredne srijede, 22.05., o Prijedlogu zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih orga

Vlada se kocka sa presudom Ustavnog suda Srpske
U Srpskoj je preko 700 v.d. direktora – Kriminalni način upravljanja i metod za ucjenu
Gomilaju se milionski dugovi javnih preduzeća i bolnica: Vlada kao najgori poslodavac u RS

Poslanici Narodne skupštine Republike Srpske glasaće naredne srijede, 22.05., o Prijedlogu zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija, poznatijem kao Zakonu o stranim agentima.

Ovaj zakon, koji vlasti pravdaju zaštitom nacionalnih interesa, zajedno sa već usvojenim Zakonom o kleveti, omogućiće vlastima u Republici Srpskoj još veću presiju nad svim neistomišljenicima.

A među neistomišljenike vrlo lako mogu dospjeti i sindikati uslijed nedorečenosti u tretiranju finansijske podrške sindikatima iz stranih fondacija, a posebno sporno je definisanje političkog djelovanja, što bi moglo ugroziti sindikate koji su ključni partneri u socijalnom dijalogu.

I dok u Savezu sindikata Republike Srpske smatraju da ovaj zakon ni na koji način ne ugrožava sindikalno djelovanje, jer su isti ustavna kategorija,  sagovornici BUKE, Gordana Katana iz Radničke solidarnosti i Milorad Mitrović, magistar prava i sekretar Sindikata uprave Republike Srpske, se ne slažu u potpunosti sa ovom tvrdnjom, pogotovo kada je riječ o finansijskoj podršci stranih fondacija i činjenici da sindikalno djelovanje nije izuzeto iz političkog.

Tačno je kažu, da kada je riječ o sindikalnom radu isti, barem u ovoj fazi, ne bi trebao biti ugrožen, jer se zakonodavac posebno fokusirao na nevladine organizacije koje primaju strane donacije, dok sindikati obično finansiraju svoje aktivnosti članarinama, ili pak mogu primati finansijsku podršku od poslodavaca za sindikalne aktivnosti, što se često reguliše kolektivnim ugovorima, te ih ne čini podložnim označavanju kao agenata stranog uticaja.

U ovom segmntu se ipak, kaže Gordana Katana, postavlja pitanje kako će se tretirati finansijska podrška stranih fondacija sindikatima u RS, poput podrške pri organizovanju konferencija, plaćanju putnih troškova, hotelskog smještaja i slično, budući da je zakon nedorečen u svojim odredbama i ostavlja mnoga pitanja bez odgovora.

Međutim, ono što bi se moglo itekako odraziti na rad sindikata jeste odredba koja zabranjuje organizacijama civilnog društva svako djelovanje koje se može smatrati političkim uticajem.

Tu, podvlači Katana, dolazimo do problema, jer su sindikati partneri u okviru socijalnog dijaloga, na relaciji vlada- poslodavci – radnici.

Dakle, sindikati učestvuju u razgovorima oko kreiranja radno pravog zakonodavstva- zakon o radu, zakon o štrajku, zakon o zaštiti na radu, utvrđivanju najniže cijene rada…, a što jesu politička pitanja.

Stoga bi, smatra Katana, sindikati trebali biti izuzeti iz ove odredbe jer bez njih bi značilo da se u RS ukida socijalni dijalog a na što je Vlada obavezana i Zakonom o radu ali i prihvatanjem konvencija Međunarodne organizacije rada.

I za Milorada Mitrovića je neprihvatljiva odredba u kojoj sindikalno djelovanje nije izuzeto od pojma političkog djelovanja, jer danas ako tražite bolje uslove rada, bolji rad administracije, depolitizaciju javnog sektora i pri tome još organizujete proteste kao vid nezadovoljstva postojećim stanjem, onda mora da ste strani plaćenici i izdajnici, a ne zaštitnici prava i sloboda svih građana.

„Nama je postalo sve mnogo jasnije kada je otpočeo projekat kriminalizacije klevete i stavljanje mete na čelo novinarskoj profesiji. Drugi korak je dodatna administrativna presija na udruženja građana, ograničavanje njihovog rada i proglašavanjem istih izdajnicima i stranim agentima. Jasno nam je da cilj donošenje Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija nije javnost rada nevladinih organizacija, nego targetiranje onih koji rade u opštem interesu, a ne za račun političkih elita. I uz sve to, svako ko se ne valja u blatu lokalizma, ko je otvoren za regionalnu i međunarodnu saradnju i njegovanje osnovnih civilizacijskih i istorijskih vrijednosti, mora se označiti kao državni neprijatelj jer ruši koncept korumpiranog sistema i negiranja osnovnih ljudskih vrijednosti”, kaže Mitrović.

Na pitanje koje korake smatra najefikasnijim u zaštiti prava radnika i civilnog društva, ako se zakon donese, ističe da je ohrabrujuća činjenica da smo, htjeli to neki ili ne, dio evropskog pravnog i kulturnog prostora, a i približavanje našeg članstva Evropskoj uniji nosi za sobom povećane aktivnosti na zaštiti ljudskih prava i sloboda.

“Mogu da nas popisuju i nadziru, ali kontrolisati nas neće nikada”, poručuje Mitrović, dok Katana podvlači ono najvažnije, a to je da je ovaj zakon namjerno usmjeren prema određenim ciljnim grupama, dakle onom dijelu NVO sektora koji vlast smatra svojim oponentima i koji treba ugušiti: „Tako da će i BORS i  druga udruženja proistekla iz minulog rata nastaviti s radom, vršiti sa svojim zahtjevima politički uticaj ali oni su dio glasačke mašinerije vlasti,  no to je već druga tema“.

Na kraju navedimo i da je Vlada RS usvojila ovaj zakon samo nekoliko dana prije isteka šestomjesečnog roka koji je bio predviđen za tu svrhu. Zakon je prvobitno bio usvojen u obliku nacrta 28. septembra 2023. u Narodnoj skupštini RS, a posljednji rok za njegovo usvajanje bio je 28. mart 2024. godine. Da Vlada nije djelovala u zadnjem trenutku, zakon bi morao biti vraćen na početak, što bi obuhvatalo ponovno pripremanje nacrta, organizaciju javne rasprave te povratak na Vladu i daljnju proceduru.

(Buka)