Napuštena pilana u Ponikvama: Kineska borba za bh. sirovine

Napuštena pilana u Ponikvama: Kineska borba za bh. sirovine

Najavom milionskih investicija i otvaranja nekoliko stotina radnih mjesta, kineska firma “Bluhend wood” pokušala je u periodu od 2011. - 2014. godine

FANTOMSKA TE GACKO 2: Gdje je nestao projekat sa kineskim investitorima težak milijardu KM
Kinezi u prodoru prema Hercegovini, vlasti otvorene za njihovo investiranje u novi vjetropark
SARAJEVSKA PRUGA: Tajna ugovora s Kinezima

Najavom milionskih investicija i otvaranja nekoliko stotina radnih mjesta, kineska firma “Bluhend wood” pokušala je u periodu od 2011. – 2014. godine iz Vareša izvući deficitarnu sirovinu – bukovu oblovinu. Poput brojnih slučajeva u Bosni i Hercegovini, i ovde su investitori dočekani raširenih ruku iako ih je zanimala isključivo eksploatacija sirovina – za šta je Vareš bio pogodno tlo kao najnerazvijenija opština u ZDK.

Kineska firma “Bluhend wood” kupila je devastiranu pilanu od preduzeća “AR Zvijezda” d.o.o. krajem 2011. godine s ambicijom prerade drveta i zapošljavanja lokalnog stanovništva. U proljeće 2012. u mjestu Ponikve kod Vareša instalirana je oprema, a krajem iste godine pogoni su pušteni u funkciju. Na sastancima sa predstavnicima kantonalne Vlade, na čijem čelu je tada bio Fikret Pljevljak, kineski investitori izgovorili su velika obećanja – od proširenja kapaciteta “Bluhend wooda”do zapošljavanja dodatnih 200, a u konačnici čak i 500 radnika. Bila je to nada za Vareš, srednjobosanski gradić koji je u prethodnoj državi bio poznat kao snažan industrijski centar, dok ga danas “krasi” epitet najsiromašnije opštine Zeničko-dobojskog Kantona.

FOTO: (“Sastanak predstavnika “Bluhend Wooda” i Vlade ZDK u junu 2013.)

Na pitanje koliko je kineska investicija bila ozbiljna i da li se moglo očekivati da “Bluhend Wood” barem djelimično oživi varešku privredu, bivši direktor Javnog preduzeća Šumsko privredno društvo Zeničko-dobojskog kantona (JP ŠPD ZDK) Alija Hadžiabdić dvanaest godina kasnije kaže: “Oni nisu došli da ostanu. Odgovorno tvrdim da nikad najlone nisu skinuli s prozora fabričke hale.”

FOTO: NAPUŠTENA HALA

Na portalu akta.ba može se pronaći da je vlasnik “Bluhend Wooda” Zhao Kecheng, kao i da je uplaćeni kapital iznosio 2.110 KM. Firma je osnovana u martu 2011. sa sjedištem u Sarajevu.

FOTO: AKTA BLUHEND WOOD

Prema pisanju medija 2012. godine, Kinezi su investirali u nekadašnju pilanu oko dva miliona eura, a zaposlili su 20 radnika sa Biroa za zapošljavanje. U 2013. najavljivali su mogućih 500 radnih mjesta. Međutim, samo godinu kasnije, podijelili su radnicima otkaze i stavili ključ u bravu. Razlog koji su naveli: nisu dobili dovoljno bukovine.
Menadžer “Bluhend Wooda” Nermin Milić i stručni saradnik Tarik Ahmedspahić u novembru 2014. tvrdili su da Javno preduzeće Šumsko privredno društvo ZDK nije ispoštovalo potrebe ove kineske firme za oblovinom te je preduzeće došlo u situaciju da mora otpuštati radnike. .
Ali sudeći po svemu, kineski investitor upustio se u neuspjelu avanturu nabavke bukovine – iznad mogućnosti šumskog kapaciteta koji je striktno propisan etatom (drvna zaliha ili površina šuma koja je predviđena za sječu) iza kojeg stoji država.

FOTO: PONIKVE 02

U prvim godinama svog rada (2011. i 2012.) “Bluhend Wood“ je radio sa jelom i smrčom kao drvnim sortimentima. Slučajno ili ne, nakon sastanaka na “višim nivoima” zahtjevi kineskog investitora proširili su se na isporuku bukovine, da bi u konačnici tražili ugovore o isporuci samo ovog, eksploatacijom ugroženog drveta.
Da nešto u kineskoj matematici u Varešu debelo nije štimalo svjedoče i podaci da je u periodu od 2012. – 2014. godine dobit Bluhend Wooda značajno rasla, ali su rasli i gubici.

FOTO: PRIHODI BLUHENDWOODA

Kompanija je 2014. završila poslovanje u Varešu sa 1,8 miliona KM ukupnog prihoda, ali i sveobuhvatnom dobiti u minusu od oko 660.000 KM i otpuštenim radnicima. Alija Hadžiabdić se sjeća da je kineska firma prije odlaska, 2013. godine, tražila isključivo bukovinu a da je JP ŠPD dao onoliko koliko je moglo prema važećim parametrima u to vrijeme.

“Javno preduzeće ima određena pravila koja po osnovu Zakona o šumama mora poštovati – godišnji etat po sortimentima. A pojave se recimo ti Kinezi koji su imali ambiciju da oni sami prometuju čitav etat, čak i preko etata preduzeća – što je van pameti. Ne znam pozadinu, detalje, da li im je ko šta obećavao… Ali ušlo se na tržište drveta bez ikakve analize i ishod je bio takav. I treba sad naći krivca”, kaže Hadžiabdić kojem nije jasno zašto kineski investitori nisu ispitali mogućnosti za isporuku sirovina prema godišnjem etatu. Odgovor na to pitanje dobili bi na samom početku svog rada i izbjeglo bi se otpuštanje radnika.

Nermin Milić, bivši menadžer Bluhend Wooda, kaže da je nedostatak bukove oblovine dio razloga za povlačenje Kineza iz vareške pilane.

“Ali to je bila i izborna godina pa nekom nije bilo u interesu da radi 350 ljudi, a radilo ih 120. Kapaciteti su se trebali proširivati na sušenje i finalnu obradu, no nije bilo političkog interesa i podrške lokalne zajednice. Tako da mi nismo mogli izdržati da radimo u Varešu a dovlačimo oblovinu iz Konjica, Mostara, Šuice..a pored nas prolazi, a ne možemo dobiti”, kaže Milić.

Za razliku od Alije Hadžiabdića, pojedinim radnicima kineska kompanija je izgledala kao ozbiljan ulagač. R.S., bivši uposlenik ove firme koji živi u Varešu, rekao je za Infovezu da su Kinezi redovno uplaćivali doprinose zaposlenima. Poslije njih, priča, pilana je iznajmljivana drugim firmama koje radnicima nisu uplaćivale staž.

“Oni su došli i napravili su halu, htjeli su da se proširuju. Tada kad su bili, davali su 500 eura plaću radnicima i na to doprinose. Bili su 100 posto korektni”, kaže ovaj bivši radnik kineske kompanije koji vjeruje da su Kinezi otišli zbog toga što nisu bili spremni da podmite nadležne kako bi dobili veće količine bukovine.

FOTO: PONIKVE 01

Firme koje su iznajmljivale pilanu nakon Kineza ostale su dužne doprinose radnicima, stoga ne čudi da je u poređenju s njima, “Bluhend Wood” izgledao kao ozbiljna kompanija koju je iz Vareša “otjerala politika”.
Ipak, izvor Infoveze iz drvne industrije ZDK podsjeća da je poznata praksa kineskih kompanija da otvaraju ili kupuju firme drvne industrije koje su bile u vlasništvu države radi navodnih velikih investicija i velikog broja zapošljavanja, a od čega u osnovi nema ništa.

“Iza toga najčešće stoji interes pribavljanja što veće količine drvne sirovine, po mogućnosti bukovog etata, jer je bukva tražena viskokovrijedna tehnička sirovina koje je sve manje na tržištu zbog prekomjerne eksploatacije”, kaže S.K., inače ekonomista zaposlen u šumarstvu, koji je mišljenja da je navedena investicija u Varešu upravo jedan od takvih primjera.

U prilog tome, pojašnjava on, ide činjenica da je firma u početku radila sa jelom i smrčom, a po nemogućnosti nabavljanja velike količine bukve, ta se “navodno velika investicija naprasno ugasila, što jasno ukazuje na namjere kineskih investitora”.

“Način na koji se trguje i izvozi drvna sirovina je posebno sporan, a to su Kinezi snimili i to nažalost zloupotrebljavaju na način da se oblovina minimalno obradi – doslovno se sa trupaca oguli samo mali dio kore, te se takvi trupci dalje transportiraju i izvoze kao poluproizvod ili finalni proizvod, ovisno koja je namjena. Dakle, Kinezi su shvatili našu manjkavost u zakonima i to vješto koriste ma štetu svih građana BiH”, tvrdi S.K. koji već godinama radi u šumskoj industriji.

Sličnog mišljenja je i bivši direktor JP ŠPD Alija Hadžiabdić koji podsjeća da kineska kompanija nije imala finalni proizvod.
“Oni su bukvalno željeli da izrežu dasku i boga pitaj kuda da je transportuju i dilaju dalje. Međutim, to se nije moglo upakovati, to nije išlo”, kaže Hadžiabdić.

Nakon gašenja postrojenja, otpuštanja radnika i odlaska iz Vareša, “Bluhend Wood” je nastavio da postoji, a podaci o aktivnostima firme zabilježeni su do 2021. godine. Prihod im je tada bio oko 46.000 KM, gubici 53.000 KM, a imali su troje zaposlenih. O njihovom poslovanju možda najbolje svjedoči činjenica da je Vlada Kantona Sarajevo u februaru 2021. godine donijela Odluku o odobravanju i isplati sredstava za finansiranje dijela minimalne mjesečne neto plate (u FBiH) za mjesec juni i juli 2020. godine. Prema toj odluci, Bluhend Woodu je dodijeljeno po 406 KM za 6. i 7. mjesec.

FOTO: ODLUKA VLADE KS

U martu 2015. godine “Bluhend Wood” je oglasio prodaju pilane u Ponikvama čime je kineska odiseja u Varešu i zvanično završena.

FOTO: PRODAJA PILANE

Devet godina kasnije, napuštena pilana u Ponikvama svjedoči o propalim kineskim ambicijama. Smještena usred bajkovite prirode, danas je devastirani spomenik još jedne opustošene privatizovane firme. Od kineskih investitora ni traga ni glasa.
“Ne brinem se za njih. Ta agresivna politika iznova pronalazi siromašne sredine iz kojih crpi sirovine, a plaća jeftinu radnu snagu. Vareš je samo jedan u nizu primjera. Krajnje je vrijeme da se državni organi ozbiljno pozabave njihovim djelovanjem u BiH, posebno u svjetlu sankcija koje su uvedene Kini”, zaključuje naš izvor iz drvne industrije.

Piše: Stefan Blagić