Milioneri u državnim carinama

Milioneri u državnim carinama

Bosanska Gradiška najfrekfentnija je i najpoželjniju destinaciju za carinike i službenike. Dobar dio njih, osim što sami učestvuju u korup

Drastičan pad prihoda od PDV-a: Šta se može očekivati do kraja godine?
Savjet ministara odobrio 100 miliona KM za kupovinu zgrade Dodikovog kuma Mila Radišića
UIO BiH prikupila rekordnih 8,4 milijarde KM prihoda

Bosanska Gradiška najfrekfentnija je i najpoželjniju destinaciju za carinike i službenike. Dobar dio njih, osim što sami učestvuju u koruptivnim radnjama „uzimanja na kafu“ od vozača i špeditera, dužni su da veći dio novca stečenog od mita dobro uhodanim kanalima prebacuju šefovima u Banjaluku. Kako i na koje načine se mito daje, u priči i filmu govori i zaštićeni svjedok Valtera.

Granični prelaz i carinska ispostava Gradiška, prema podacima Valtera o frekfenciji saobraćaja, najprometniji su u Bosni i Hercegovini. Preko ovog prelaza i CI dnevno ka Evropskoj Uniji i nazad u BiH iz Evropske Unije prelazi ogroman broj privatnih vozila, autobusa i kamiona.

Posljednjih dvadesetak godina na ovom graničnom prelazu, prema višemjesečnom istraživanju novinara Valtera, stasali su i novokomponovani bogataši. Sve zahvaljujući mitu što su dobijali od vozača i uvoznika, koji su često primorani da učestvuju u koruptivnim radnjama kako bi izbjegli bespotrebne komplikacije i probleme prilikom prelaska granice, a neki od njih i uvezli falsifikovanu robu u zemlju.

KAKO SE NA GRANICI DAJE MITO

U posljednjih dvadesetak godina na ovom graničnom prelazu, ali i na drugim prelazima u Bosni i Hercegovini, razvili su se gotovo savršeni kanali prenosa novca sa „nulte tačke“ do šefova u Upravi za indirektno oprezivanje (UIO) u Banjaluci. Kanale je gotovo nemoguće dokumentovati, ali imovina pojedinaca u vrhu državnih carina, tvrdnje izvora, javna svjedočenja Valteru te pisma kojima su direktori UIO upozoravani na nezakonite aktivnosti na granici, ostavljaju dovoljno prostora za opravdanu sumnju. Pojedinci iz rukovodećih (bivših i sadašnjih) struktura UIO, više je nego očigledno, raspolažu imovinom koja ni blizu nije u srazmjeru s njihovim platama državnih službenika.

Ključno pitanje je kako je ta imovina stečena?

Foto: Carinski terminal Bosanska Gradiška

Valter u eksluzivnom razgovoru sa jednim od vozača kamiona u Bosni i Hercegovini, čiji identitet iz razumljivih razloga želimo da zaštitimo, donosi detalje o načinu na koji vozači kamiona ostavljaju novac na granici. Iako taj novac niko direktno ne traži, jasno je da se to podrazumijeva kao nepisano pravilo kako bi se nesmetano prešla granica, a što posebno apostrofira naš zaštićeni svjedok.

Foto: Granični prelaz Gradiška

„Znate kako u nekim stvarima, to je ljudima koji često prelaze granicu, najčešće sa teretnim vozilima i prevozom robe, postalo svakodnevnica. Postalo je nešto normalno i ljudi se pripremaju na to. Imamo dvije vrste, tako da kažem, podmićivanja, davanja para, ‘čašćenja na kafu’… Jedan od načina je da vozite nešto što nije regularno. Ne mislim na nešto što je zabranjeno, nego da vi niste regularni, da imate neku grešku na papiru, da imate neku robu koja podliježe carini a vi hoćete da je prenesete i imate davanja da se ubrzaju papiri. Znači, kada predate papire da se odradi carina daje se cariniku. To se radi najčešće preko posrednika. Daje se cariniku da brže završi te papire da ne bi čekanje bilo četiri, pet sati“, svjedoči naš sagovornik, koji o ovome govori i u našem kratkom filmu.

Foto: Zaštićeni svjedok Valtera

Iznosi koji se daju carinicima prilikom prelaska granice su različiti, i zavise od slučaja do slučaja.

„Ovdje pričamo o našim graničnim prelazima prema EU, tu su iznosi 50 maraka da se ubrzaju papiri. Najviše se novca izdvaja za uvoz vozila gdje na vozilima ima dodatna oprema koja u zemljama EU ide uz vozilo, a kod nas zakon nije definisao. Na primjer, rezervni točak. Guma kao guma ne smije da se uvozi, ali kompletan točak smije. Međutim, to zakon nije dobro regulisao i ljudi koji uvoze ta vozila koja imaju rezervne gume najčešće daju ‘na kafu’ da to prođe“, svjedoči kamiondžija iz Bosne i Hercegovine.

Prema tvrdnjama više različitih izvora Valtera, novac prikupljen na graničnim prelazima na ovaj način nosi se šefovima u sjedište UIO u Banjaluci. Taj novac stečen mitom predaje se na mjestu gdje se „glasnici“ i šefovi nalaze obično na ručku.

O ovom kriminalu obaviješteno je i rukovodstvo UIO BiH. U pismu zaposlenih bivšem direktoru UIO Miri Džakuli iz marta 2021., a u koje je Valter imao uvid, do u detalja se opisuje kako pojedinci, a posebno članovi Grupe za suzbijanje krijumčarenja, kojom je sve do hašenja i suspenzije rukovodila Jelena Majstorović, nezakonito pribavljaju ogromne količine novca.

PO KONTEJNERU ROBE UZIMALI 500 MARAKA

Prema tim navodima, službenici u Grupi za suzbijanje krijumčarenja se organizovano, i to godinama, bave reketiranjem i iznuđivanjem najviše od uvoznika kineske robe koja se carini u CI Gradiška, i to tako da novac uzimaju od špeditera po kontejneru kako ne bi vršili kontrolu i oduzimanje neprijavljene robe nakon carinjenja i puštanja robe u slobodan promet. Navodi se da su po ocarinjenom kontejneru članovi Grupe uzimali 500 maraka, a pod izgovorom da novac dalje nose šefovima u Banjaluku. Zaposleni UIO su od Džakule tražili da reaguje i zaštiti i svoj i ugled Uprave kako informacije ne bi došle do SIPA i Tužilaštva.

Međutim, Džakula nikada nije ni namjeravao da reaguje jer je šefica Grupe Jelena Majstorović dugo bila njegova najodanija i prisna saradnica.

Više naših izvora kao šefove koji su se obogatili zahvaljući „kanalima novca od granica do Uprave“ pominju nekoliko ključnih imena. Kao najvažnije među njima navode upravo Jelenu Majstorović te Gorana Marinkovića, šefa Odsjeka za carinske poslove u UIO, inače kuma novog direktora Zorana Tegeltije, koji je uz Tegeltijin blagoslov kao njegov glavni operativac napravio svojevrsni kadrovski dar-mar u državnim carinama. I Majstorović i Marinković su iz Prnjavora i poznaju se dugo.

Foto: Goran Marinković

Majstorovićeva je uhapšena u akciji SIPA u decembru 2022. Ona u UIO radi od marta 2013. godine te je uz Džakulinu podršku promptno napredovala u karijeri pa je na kraju postavljena za šeficu Grupe za suzbijanje krijumčarenja, što je bila sve do hapšenja. U UIO se zaposlila sa srednjom stručnom spremom a privatni falultet je „završavala“ u hodu.

Naši izvori i sam predsjednik Samostalnih sindikata državnih službenika i uposlenika UIO Predrag Jelača (koji svjedoči i u filmu Valtera), a što je djelimično utvrdila finansijska istraga, potvrđuju da je Jelena Majstorović za vrijeme svog rada u UIO kupila sedam nekretnina, uz ostalo dva stana u Banjaluci.

Jelena Majstorović (Foto: CIN)

Jedan je opremila i stilskim namještanem koji je specijalno za nju pravio „majstor“ iz Cazina.

 

Foto: Stilski namještaj u jednom od stanova Jelene Majstorović

Od plate je takođe uspjela da kupi i dvije garaže u Banjaluci, stan u Prnjavoru te dva apartmana na Jahorini u Hotelu Vučko (o čemu postoje dokazi u Tužilaštvu BiH u sklopu istrage koja se vodi protiv nje). Jedan apartman je prepisala na kćerku Janu, koju je takođe zaposlila u UIO i to – gdje drugo nego na GP Gradiška.

RASKOŠNI ŽIVOT ŠEFICE JELENE

O raskošnom životu bivše šefice Grupe za suzbijanje krijumčarenja govore privatne fotografije sa egzotičnih destinacija objavljene na društvenim mrežama. Na nekim od tih putovanja pojavljuje se i sa Bogdanom Kneževićem, nekadašnjim konobarom iz kafane Bolton iz Donje Dragotine, kojeg je takođe zaposlila u UIO (Knežević se, iako gotovo potpuno neuk, kasnije pojavljuje kao jedan od značajnijih ljudi za Džakulu i Jelenu Majstorović). Izvori navode svjedočenje samog Kneževića da je rasprodao nekoliko krava kako bi im platio put u Egipat, a nakon što je Majstorović uhapšena podigao je i kredit da bi novac dao za njenu odbranu.

Foto: Mondenski život Jelene Majstorović, malo u Dubai, pa onda sa Bogdanom Kneževićem u Egipat

Tako je Jelena Majstorović rukovođenje grupom za suzbijanje krijumčarenja iskoristila, uz ostalo, i za sticanje nekretnina te putovanja i posjete Dubaiju, Egiptu, Turskoj i drugim egzotičnim destinacijama. Interesantno je da gotovo godinu i po nakon što je uhapšena od strane SIPA-e zajedno sa saradnicima i označena „kao organizator kriminalne grupe“ Tužilaštvo BiH nije podiglo optužnicu.

„U navedenom predmetu možemo odgovoriti da je istraga u toku, u završnoj je fazi, u pravcu skorog donošenja tužilačke odluke“, odgovorili su Valteru iz Tužilaštva BiH.

Prema izjavama više svjedoka, Jelena Majstorović je Bogdana Kneževića upućivala da fiktivno promijeni CIPS adresu prije nego što počne raditi, što je ovaj i učinio pa se prijavio fiktivno u Kostajnicu na adresu njegove prijateljice – a sve da bi dobijao oko 300 KM mjesečno na prevoz. Zloupotrebe su otkrivene u vrijeme opštih izbora 2022. (navodno su ga otkrili njegovi iz sela Donja Dragotinja gdje živi s majkom i sinom). Prema istim navodima, Knežević je na osnovu ove prevare protivpravno pribavio oko 10.000 KM, a što stoji u izvještaju SIPA-e koji je dostavljen Tužilaštvu BiH u sklopu istrage o njegovom radno-pravnom statusu, međutim taj predmet više od pola godine stoji u ladici tužiteljice Elvire Stanojlović.

Foto: Faksimil broja predmeta u Tužilaštvu BiH

Iz UIO, kao i uvijek do sada kada smo se zanimali o aferama i kriminalu, nisu odgovorili ni na jedno pitanje u vezi slučaja Majstorović, ali ni na pitanja o Goranu Marinkoviću, kao i o njihovoj stečenoj imovini. Pitali smo i da li je ona nakon hapšenja disciplinski kažnjena, da li je i dalje zaposlenik UIO te da li se, kako navode naši izvori, i dalje pojavljuje u prostorijama UIO u Banjaluci, čak i kod samog direktora Tegeltije, i da li ima uticaj na rad Grupe. Na ova, kao i na niz drugih pitanja o Jeleni Majstorović i Goranu Marinković, nismo dobili nikakve odgovore.

„Ta naša koleginica je najdrastičniji primjer osobe koja se zaposlila u UIO a nije imala nikakve stručne kvalifikacije da obavlja te poslove. Njen krajnji domet je bio da radi na protokolu da prima podneske i dokumente koje donose stranke. Ona je došla sa SSS, zaposlio je direktor Miro Džakula ugovorom na određeno 4. marta 2013. Kako je došla – odmah je postavljena u Odsjeku za provođenje propisa. Istjerala je sve osposobljene i školovane kadrove koji su bili vrlo iskusni operativci. Posebno se okomila za Grupu za suzbijanje krijumčarenja. Kao osoba sa srednjom školom to nije mogla nikako da radi, niti je ona bila ovlašteno lice. Nakon određenog vremena, kada je sve ljude koji su bili sposobni da rade te poslove istjerala i premjestila na druga radna mjesta, ona je preuzela kompletnu grupu za suzbijanje krijumčarenja. Vrlo brzo je postala vođa tima za suzbijanje krijumčarenja“, kaže za Valter Predrag Jelača, predsjednik Samostalnog sindikata UIO.

Jelača: Pojedincima je bilo bitno da dođu na čelo određenih važnih sektora i odsjeka jer su na taj način preuzeli sve tokove krijumčarene robe koja ulazi u BiH

U ovom sindikatu jedini su pristali da razgovaraju sa novinarima Valtera. Jelača kaže i da zbog upozoravanja na kriminal i korupciju u UIO BiH ima problema i trpi pritiske te da je degradiran na najnižu moguću poziciju u Upravi, kao i da se zaposlenima prijetnjama i ucjenama brani da budu članovi sindikata na čijem je čelu.

Foto: Infografika

Cijela priča dobija zaplet ulogom samog Gorana Marinkovića, Tegeltijinog kuma, inače jednog od hapšenih u velikoj aferi Pandora iz 2014. godine. Marinković je, kao šef Carinske ispostave Banjaluka, bio jedan od ključnih osumnjičenih za omogućavanje uvoza krijumčarene robe u BiH kada je, osim njega, uhapšeno više osoba, među njima i tadašnji direktor UIO Kemal Čaušević. Poznato je da je samo Čaušević 2021. osuđen na devet godina zatvora, a oduzeta mu je imovina vrijedna 1,7 miliona maraka.

Foto: Hapšenje Čauševića u akciji “Pandora”; više desetina ljudi se teretilo za kriminal težak dvije milijarde maraka, na kraju osuđen samo Kemal Čaušević

Marinkovića je ljetos kum Tegeltija postavio za šefa Odsjeka za carinske poslove u UIO te je od njegovog dolaska, o čemu je Valter već pisao, veći broj službenika premješten na druga mjesta kako bi na njihova bili postavljeni ljudi lojalni njemu i Tegeltiji. Marinković, navode naši izvori, nakon što je postavljen na novu poziciju, u ime direktora poziva carinske i ostale službenike na razgovor, nudi pozicije i objašnjava da je „on taj koji će sakupljati novac za direktora i Milorada Dodika, postavljati i smijenjivati službenike“.

Ni na pitanja u vezi ovih tvrdnji nisu odgovorili iz UIO BiH.

„Posljednjih mjeseci pojavio se neprirodan i nelogičan broj internih premještaja i to sve na određeno vrijeme. Radi se o stotinama pomjeranja, a ne postoji toliko upražnjenih radnih mjesta. Službenik se pomjera kada je upražnjeno radno mjesto zbog bolovanja ili trudničkog, a neophodno je zbog odvijanja procesa koji se moraju svakodnevno odvijati“, kaže Jeleča te upozorava da se na takav način prave ekipe lojalne šefu.

VIŠEMILIONSKA IMOVINA GORANA MARINKOVIĆA

Sam Marinković je bio ključni čovjek za omogućavanje uvoza falsifikovane robe bez adekvatne kontrole u aferi Pandora. Prema dokumentima istražitelja, u koje su uvid imali novinari Valtera, on je privilegovanim uvoznicima omogućio uvoz 1.400 pošiljki robe porijeklom iz Kine i Turske te je za to dobijao finansijsku nadoknadu, a što je na suđenju dijelom svjedočio i Kemal Čaušević.

Te kriminalne aktivnosti odvijale su se po ranije utvrđenom dogovoru da se roba odabranih uvoznika iz Kine i Turske carini pod najpovoljnijim uslovima i najnižim mogućim nabavnim cijenama za carinsku i poresku osnovicu kod uvoza – bez istovaranja i detaljnih pregleda kontejnerskih i kamionskih pošiljki, uz minimalno zadržavanje robe, minimalnu naplatu poreskih dadžbina u budžet, a zauzvrat kao protivuslugu uvoznik bi po svakoj pošiljci morao da u koverti donese 5.000 maraka.

Ako bi bilo koji carinski službenik prigovorio ovakvom načinu „posla“, vrlo brzo bi bio premješten na drugo radno mjesto.

Foto: Faksimil dokumenta iz istrage Tužilaštva BiH; među glavnoosumnjičenim i Marinković

Međutim, Goran Marinković se nije zajedno sa direktorom Čauševićem našao na optuženičkoj klupi, već je bio jedan od svjedoka Tužilaštva u predmetu protiv Čauševića.

Imovina koju je do danas stekao Marinković je višemilionska, što potvrđuju i nepokretnosti koje posjeduje, međutim istraživačkim novinarima bez upliva pravne države teško je dokazati njeno porijeklo. Ono što je pak neupitno jeste da Goran Marinković sa platom državnog službenika zaposlenog u UIO nije mogao steći ovu imovinu. On danas, pokazala je višemjesečna istraga Valtera, uz ostalo posjeduje novu kuću od 300 kvadrata u naselju Budžak u Banjaluci, što potvrđuje i ZK izvadak. Marinkovićeva kuća vrijedi oko milion maraka.

Foto: Kuća Gorana Marinkovića i ZK izvadak

U istom naselju nekoliko stotina metara od prve kuće kupio je drugu kuću koju je pretvorio u Caffe-bar Film od 150 kvadrata, procijenjene vrijednosti oko 800.000 KM, čiji ZK izvadak također objavljujemo. Prema nepotvrđenim informacijama, Marinković je vlasnik i više hiljada kvadrata atraktivne zemlje pored glavnog puta na Tunjicama u Banjaluci, kao i stana u Beču.

Foto: Kafić Gorana Marinkovića i ZK izvadak

Iz UIO, kako smo naveli, izbjegli su da odgovore na naša pitanja koja su u samom sjedištu uzrokovala svojevrsnu uzbunu.

Osim što su iz istog grada, Marinković i Jelena Majstorović dobro se poznaju odranije. On je kao tekstilni radnik radio u firmi koja se bavila proizvodnjom tekstilnih proizvoda u Prnjavoru, a koje je bilo u vlasništvu Momira Majstorovića, oca bivšeg supruga Jelene Majstorović. Bio je predmet istrage i optužen za krijumčarenje akciznih proizvoda kada je iz preduzeća svekra Jelene Majstorović 1994. prešao da radi u Republičku upravu carina RS, u carinsku ispostavu Prnjavor.

U januaru 2004. Marinković podnosi zahtjev kojim traži da mu se prizna stečena diploma i prizna zvanje diplomirani ekonomista, menadžer za sport i rekreaciju sa Fakulteta za uslužni biznis u Novom Sadu. Tadašnji upravnik carinarnice Banjaluka Bogdan Novaković isti dan izlazi u susret njegovom zahtjevu te donosi rješenje kojim se priznaje Marinkovićeva diploma, nakon čega on postaje carinski inspektor-saradnik. Zanimljivo je da i Novaković posjeduje istu diplomu istog fakulteta.

Formiranjem UIO, Marinković je postavljen za šefa Carinske ispostave Banjaluka gdje je, uprkos hapšenju u Pandori, ostao do kraja jula 2023.

Foto: Faksimil jedne od diploma Gorana Marinkovića

Istražiteljima SIPA-e s kojima smo razgovarali i danas nije jasno kako je Marinković izbjegao da s Čauševićem podijeli optuženičku klupu nakon hapšenja u Pandori, jer je označen kao glavni čovjek u organizaciji omogućavanja ulaska u BiH ogromnog broja pošiljki sa falsifikovanom robom. Izvori navode da je imao zaštitu od tadašnjeg predsedavajućeg Vijeća ministara Nikole Špirića.

Valter je pitanja u vezi ovih navoda poslao i SNSD-u sa napomenom da su za Nikolu Špirića, ali na njih nije odgovoreno.

Iz Državne agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) nisu odgovorili na pitanje da li su nakon hapšenja u akciji Pandora dalje istraživali zaposlenika UIO Gorana Marinkovića, za kojeg je Valter utvrdio da posjeduje višemilionsku imovinu. Nije nam odgovoreno ni da li je SIPA-i poznato na koji način su pojedinci u UIO, među njima i Jelena Majstorović te sam Marinković, stekli imovinu koju posjeduju, te da li će biti ispitano porijeklo te imovine.

„Obavještavamo Vas da je državna agencija za istrage i zaštitu postupala po zahtjevima Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Za više informacija se obratite navedenom Tužilaštvu“, kratko nam je odgovoreno iz SIPA.

Iz Tužilaštvo BiH, pak, dobili smo očekivani odgovor na pitanje o izostavljanju Marinkovića iz optužnice nakon hapšenja u akciji Pandora.

„Protiv ostalih prijavljenih osoba donesene su naredbe o nesprovođenju ili obustavi istrage jer nije pronađeno dovoljno dokaza za podizanje optužnice“.

I dok Tužilaštvo BiH obustavlja istrage jednu za drugom, a što je naslijeđe bivšeg direktora Mire Džakule i njegovih „dubokih“ veza u Tužilaštvu i SIPA-i, pojedinci u UIO, koji su u proteklih dvadesetak godina u državnim carinama uspostavili obrnut sistem vrijednosti, sa upitnim diplomama nastavljaju da vladaju ovom „zlatnom kokom“, što su bez sumnje državne carine. Interesantno je da se u vrijeme dva i po mandata Mire Džakule za sve pitala jedna ekipa ljudi, dok je dolaskom Zorana Tegeltije „organizaciju poslova“ i kadroviranje preuzela druga ekipa, uz pojedince, poput Jelene Majstorović, koji su prišli novom direktoru.

Prvi sindikalac Samostalnog sindikata zaposlenih u UIO, kojeg kao partnera samo rukovodstvo ne priznaje, objašnjava zašto je pojedincima bilo bitno da dođu na čelo određenih važnih sektora i odsjeka.

„Oni su na taj način preuzeli sve tokove krijumčarene robe koja ulazi u BiH. I oni, umjesto da spriječavaju da ta roba ulazi bez kontrola u BiH, oni su omogućavali da ta roba stiže i da preplavi naše tržište. Zbog toga su sve hale proizvodne tekstilne i obućarske industrije u BiH zatvorene. Zato su svi ti ljudi ostali bez posla“, ističe Jelača.

RODBINSKA ZAPOŠLJAVANJA

U UIO BiH zaposlena su i djeca Jelene Majstorović i Gorana Marinkovića, Jana Majstorović i Srđan Marinković. Jana je posao u državnim carinama, u carinskoj ispostavi Gradiška, dobila nakon sticanja punoljetstva, dok je Srđan Marinković zaposlen u IT sektoru da bi kasnije bio premješten na radno mjesto carinskog inspektora u carinskoj ispostavi Gradiška, bez potrebnog iskustva. Nedavno se na društvenim mrežama pohvalio i novom limuzuinom koju je, pretpopstavljamo, i on kupio od plate.

Foto: Srđan Marinković

Foto: Jana Majstorović u svom stanu, i mercedes Jane Majstorović

Na mjesto šefa carinske ispostave Banjaluka Marinković je postavio svog prijatelja Predraga Pavlovića, a u oktobru 2023. u sjedištu UIO u Sektoru za poslovne usluge-Odsjek za finansijsko upravljanje ugovorom na određeno vrijeme bez konkursa zaposlena je njegova rođaka Jelena Marinković, fitnes instruktorka sa diplomom privatnog fakulteta.

Foto: Jelena Marinković

U novembru 2023. godine Marinković na mjesto šefa Grupe za kontrolu velikih poreskih obveznika u Regionalnom centru Banjaluka postavlja svoju kumu Dariju Sejmanović.

Naš zaštićeni svjedok priznaje da je do sada prilikom prelaska granice carinicima na ruke ili u pasošu dao hiljade maraka. Ne zna koliko su dali ostali vozači, ali kaže da u međusobnim razgovorima vozači prije prelaska granice znaju kojoj smjeni treba dati koliko kao i da svi vozači daju otprilike isto novca pri jednom prelasku granice. Naš svjedok kaže da se to jednostavno mora jer je uspostavljen takav koruptivni sistem da se to podrazumijeva.

„Znate kako, to je postalo svakodnevnica, i mi smo isto kao narod spremni na to. Isto kao što smo mi spremni dati – oni su spremni da uzmu. Svjesni ste ako nije nešto u redu, svjesni ste i gledate način na koji ćete dati. Postoje ljudi koji hoće izaći u susret i gdje nemate potrebe za razgovaranje o novcu“, kaže zaštićeni svjedok Valtera.

Foto: Granični prelaz i Carinska ispostava Bosanska Gradiška

Naš sagovornik ističe i da do sada nije naišao na carinika koji je odbio ponuđeni novac. On kaže da ne zna kako carinici raspoređuju novac i da li ga i kojim kanalima šalju dalje, niti ga to zanima.

„Ja nisam naišao na takvu vrstu, nisam naišao da se to desilo. Postoje tu i dojave, kad su neke jače kontrole vjerovatno imaju dojave da se radi pa se čeka da prođu kontrole. Ima dosta dešavanja, najčešće u prevozu robe u autobusima. Tu su ljudi spremni na dojavu. Javi se vozaču da ima kontrola na tom i tom graničnom prelazu da ne ide na taj prijelaz, ili da ostavi robu pa sljedeći put da je preveze“, otkriva naš svjedok različite taktike prilikom prelaska državne granice.

Tako se krug zatvara i vraćamo s ponovo na granički prijelaz i carinsku ispostavu Gradiška, najfrekfentniju u BiH i najpoželjniju destinaciju za carinike i službenike. Oni odabrani (dobar dio njih), osim što sami učestvuju u koruptivnim radnjama „uzimanja na kafu“ od vozača i špeditera, dužni su da veći dio novca stečenog od mita dobro uhodanim kanalima prebacuju šefovima u Banjaluku.

(Valter portal)